Psiholog

Psiholog u vrtiću

Autor Pripremila: Sekcija predškolskih psihologa

  • Prati prilagodbu djeteta u vrtiću;
  • Prati zadovoljavanje potreba djeteta;
  • Utvrđuje opći razvojni status sve djece;
  • Identificira djecu s posebnim potrebama (djecu s teškoćama u razvoju i potencijalno darovitu djecu)
  • Sudjeluje u organizaciji i provođenju stručnog usavršavanja odgojitelja
  • Pruža kvalitetnu podršku roditeljstvu kroz individualne i grupne savjetodavne razgovore i radionice
  • Izrađuje individualne planove za rad s djecom s posebnim potrebama
  • Vodi savjetodavne razgovore i konzultacije s odgojiteljima i roditeljima o djeci;
  • Predlaže upućivanje djeteta u nadležnu ustanovu na specijalistički pregled, dijagnostiku ili tretman.

Psihološko savjetovalište je mjesto gdje možete reći što Vam predstavlja problem, mjesto gdje roditelji mogu u suradnji s psihologom potražiti odgovore, pouzdajući se u svoju intuiciju i osjećaje. Savjetovanje omogućuje mehanizme podrške roditelju, svjesnost o svojoj situaciji i vjeru u pozitivan ishod situacije. Slobodno nam se javite radi psihološkog savjetovanja , vezano uz bilo kakav savjet, nedoumicu ili problem. Svi roditelji jako dobro znaju da je roditeljstvo najljepši, ali i najteži posao na svijetu.

PITALI SMO SE…

  • Znate li što psiholog u vrtiću zapravo radi?
  • Zvuči li roditeljima zaista grozno kad se spomene psiholog?
  • Što je istina, a što mit o psihologu?
MITOVI ISTINE
Samo osobe s ozbiljnim poremećajima mentalnog zdravlja posjećuju psihologe. Psiholog Vam može pomoći u prepoznavanju ili usmjeravanju vaših snaga i potencijala.
Najveći broj ljudi koji posjećuju psihologe su zdravi, normalni ljudi u teškim izazovnim životnim situacijama.  Savjetovanje i psihoterapija su oblici osobnog rasta i razvoja za sve osobe. Ako se u vašem životu sve odvija dobro ipak možete raditi na osobnom rastu i razvoju.
Psiholog će mi ponuditi instant rješenje za problem s mojim djetetom koje će me promijeniti kao osobu. Psiholog ne dijeli savjete, recepte, niti nudi instant rješenje.
Savjetovanje je interaktivan proces
koji zahtijeva uključenost svih sudionika. Ne postoji jedno dobro rješenje, već za svaku osobu postoji dobro rješenje za nju. Zajedno s psihologom postavljate ciljeve i razvijate konkretne planove za nadilaženje prepreka.
Razgovor s psihologom znači da nisam dobar roditelj. Razgovor s psihologom znači da tražite najbolje rješenje za svoje dijete.
Nema ničeg loše u tome da ponekad potražimo neutralnu osobu koja će nas saslušati i pomoći nam vidjeti situaciju iz druge perspektive.
Svaki čovjek najbolje poznaje sam sebe i treba moći riješiti svoje probleme. Ako to ne može, onda je slab. Činjenica je da u životu prolazimo razne škole, no rijetko nas tko uči kako se nositi sa životnim izazovima. U takvim situacijama potražiti podršku je odraz osobne snage, a ne slabosti.

Istraživanja predškolskih psihologa o razvojnim procesima i različitim mehanizmima na populacijama djece koja pohađaju dječje vrtić, dragocjeni su izvori podataka na kojima se temelji unapređivanje odgojne prakse.

Osobine razvoja djeteta u dobi od 1 do 2 godine

Autor Izvor: Starc, Čudina Obradović, Pleša, Profaca, Letica – Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi

Osnovna karakteristika tog perioda je povećana motorička spretnost djeteta. Zbog nove kvalitete pokretljivosti i složenijeg baratanja predmetima, dijete radoznalo istražuje nove mogućnosti i naglo stječe nova iskustva. Jedna od najdražih zabava mu je bacanje predmeta. Toliko toga mora učiniti i toliko toga vidjeti. Do kraja druge godine njegove motoričke vještine vidljivo će se usavršiti i od tek prohodalog jednogodišnjaka – bebe, postat će dijete koje trči i skače.

Dijete postaje vrlo aktivno i ukupno ponašanje oko 18. mjeseca gubi svoju dotadašnju harmoniju. Pojavljuje se prvi negativizam; glavna djetetova riječ je ”NE”. Stalno mora biti pod nadzorom jer verbalne zabrane u tom periodu nisu dovoljne. Raspoloženja su mu promjenjiva, burna i kratkotrajna. Skretanje pažnje je najbolji način usmjeravanja djetetova ponašanja. Govor kao sredstvo komunikacije s okolinom bitno će uznapredovati (i razumijevanja i izražavanje govorom). Raste interes za vršnjake. Pojavljuju se i prvi oblici prosocijalnog ponašanja, pa npr. tješi drugo dijete koje plače.

U igri imitira radnje odraslih (briše, češlja) i pri tome koristi zamjene za konkretne predmete. U drugoj polovini druge godine dijete počinje biti svjesno svojih fizioloških potreba i započinje učiti kako da ih kontrolira.

Strah od odvajanja od roditelja koji se pojavio u prvoj godini sada se čak i pojačava.

Uvjeti optimalnog razvoja djeteta u dobi od 1 do 2 godine:

  1. Olakšavanje odvajanja od roditelja:

    • Objasnite djetetu zašto je potrebno odvajanje od roditelja i što će dijete raditi dok on ne dođe.
    • Omogućite djetetu korištenje prelaznog objekta (npr. igračka, krpica ili neki drugi predmet za koji je dijete vezano).
    • Omogućite  postupno produžavanje boravka djeteta u jaslicama te boravak roditelja u jaslicama u vrijeme privikavanja.
  2. Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja:

    • Omogućite djetetu da istražuje veliki prostor sa neopasnim i zanimljivim igračkama i predmetima (plastične posude, kutije, tuljci, šareni papiri i sl.). Ne pretrpavajte okolinu, nudite djetetu ograničen broj materijala i igračaka koje povremeno mijenjajte.
    • Vodite računa o optimalnoj količini novih doživljaja – ne previše odjednom!
    • Potrebno je da dijete bude aktivno i samostalno u toj aktivnosti, te da mu jednostavni i neopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odraslog.
  3. Poticanje razvoja pojma o sebi

    • Koristite veliko i malo ogledalo za upoznavanje vlastitog lika.
    • Verbalizirajte djetetov osjećaj vlasništva (npr.samo tvoja haljinica).
    • Potičite uporabu vlastitog imena i zamjenice “ja”.
  4. Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti

    • Omogućite djetetu da razvije osjećaj vlastite sposobnosti, da samostalno ovlada sve širim krugom aktivnosti, postupnim širenjem granica.
    • Važno je ne posramljivati dijete, nego mu omogućiti da isproba granice koje može samostalno doseći u svakidašnjim aktivnostima (igra, njega, upoznavanje prostora).
    • Postavite jasne i realistične granice – što se smije i što se ne smije. Pri tome pazite da ne zapadnete u pogrešku da djetetu sve zabranjujete. Umjesto upozoravanja i zabranjivanja učite dijete kako može bez opasnosti obaviti željenu aktivnost (pokazivanje jednostavnih i neopasnih radnji).
    • Ponašanja opasna za dijete i druge, treba jasnim, jednoznačnim i dosljednim postupkom prekidati, a dječju radoznalost usmjeriti na neopasnu aktivnost.
  5. Poticanje prosocijalnog ponašanja

    • Pohvalama, davanjem primjera treba poticati i reagirati na sve oblike prosocijalnog ponašanja: pomaganje, tješenje, velikodušnost, suradnja.
    • Olakšati istodobno razvoj pojma o sebi i dijeljenje s drugima (osigurati dovoljan broj igračaka, poticati razmjenu igračaka).
  6. Govorno komuniciranje s djetetom

    • Zajedničke aktivnosti djeteta i odraslih pratiti govorom.
    • Paziti na jasnu i točnu artikulaciju odraslog.
    • Prilagoditi svoj govor djetetu: obraćati se izravno, jednostavnim i kratkim rečenicama, djetetu razumljivim riječima,proširivati novim riječima(npr. ako dijete donese loptu, može se reći “lopta je crvena, lopta skače, baci loptu…”).
    • Čitajte slikovnice i razgovarajte s djetetom o slikovnici uz pokazivanje slika.
    • Govorite djetetu pjesmice i brojalice i pjevajte mu, te potičite ga na istu aktivnost.
    • Igrajte se prepoznavanja i imenovanja sadržaja iz okoline.
  7. Poticanje simboličke igre

    Podržavajte pojavljivanje simboličkih igara u kojima dijete oponaša radnje i osobine ljudi, životinja i predmeta (npr. briše stol, češlja, hrani lutke, puže, oponaša životinje i sl.)

Griženje među djecom jasličke dobi

Autor Pripremila: Sekcija predškolskih psihologa

Griženje, udaranje i čupanje za kosu najčešće su “zločestoće” u male djece. Kad se dijete ponaša na takav način ono nam poručuje da neke njegove potrebe nisu adekvatno zadovoljene. S obzirom da dječji govor u toj dobi još nije dovoljno razvijen kako bi nam dijete moglo reći što ga muči, ono koristi druge oblike komunikacije. Razlozi za takva ponašanja mogu biti različiti:

  • Mala djeca još nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima, niti o boli i ozljeđivanju. Ona osjećaju bol, ali još ne razumiju da određeni postupci ili pojave mogu uzrokovati bol drugima. Zadatak odraslih je da ih nauče da griženje boli;
  • Dijete putem griženja izražava agresivnost. S obzirom da nam još ne zna reći da je ljutito, napeto ili frustrirano ono grize jer je to brz i učinkovit način da na sebe skrene pozornost kako bi se uzrok njegove ljutnje ili razlog frustracije otklonio. Djeci je vrlo važno da se “problem” riješi odmah jer još ne znaju odgoditi zadovoljenje svojih potreba. Djeca često grizu u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjila unutarnju napetost jer se još ne znaju sama smiriti ili utješiti;
  • Rast zubića može uzrokovati bol, koja se trljanjem desni ili griženjem može ublažiti;
  • Imitacija je jedan od glavnih oblika učenja koju djeca koriste te se na taj način griženje može proširiti u skupini djece.

Kako pomoći djetetu?

  • Primarni zadatak odraslih je otkriti pravi uzrok griženja. Kad saznamo iz kojeg razloga dijete grize moći ćemo mu pomoći;
  • Djeci treba pomoći u verbalizaciji; kad bolje usvoje jezične vještine moći će nam reći što ih muči te će se griženje, kao oblik komunikacije, spontano povući;
  • Budite mirni i dosljedni u svojim postupcima. Odmaknite dijete od djeteta koje je ugrizlo, objasnite mu kratko i jasno da ne prihvaćamo griženje kao oblik ponašanja i da ono boli, vodeći računa o njegovom uzrastu i sposobnosti razumijevanja;
  • Nemojte kažnjavati ili gristi dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na “žrtvu” i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja. Na taj način će dijete uvidjeti da griženje boli;
  • Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerojatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnim ponašanjima koja ćete nagraditi;
  • Pokušajte predvidjeti situacije u kojima bi se griženje moglo pojaviti i stvorite uvjete kojima ćete smanjiti vjerojatnost pojavljivanja;
  • Ponudite djeci dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko korištenja igračaka i sudjelovanja u aktivnostima;
  • Osigurajte dovoljno velik i prohodan prostor i tjelesne aktivnosti koje omogućavaju “pražnjenje” energije;
  • Posvetite dovoljno vremena svom djetetu kako biste osigurali ispunjenje njegovih potreba za pažnjom i ljubavi;
  • Pridržavanje određenog reda, dosljednost i smanjivanje neizvjesnosti smanjuju nervozu i stvaraju kod djeteta osjećaj sigurnosti.

Dokumenti

Polazak u vrtić.doc
Na putu do škole.doc
Kako kod djeteta razviti samopouzdanje.doc

Skip to toolbar